Umjetnik Corbin Shaw istražuje magiju i mitologiju ruralne Engleske

2023 Autor: Mary Ward | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-05-21 20:21

Nova umjetnikova izložba, Nowt As Queer As Folk, ispituje naše razočaranje modernim životom i realnost odrastanja u ruralnoj zajednici

Corbin Shaw je ikonoklasta pogođen nostalgijom. Njegov rad ujedinjuje osjećaje dubokog poštovanja prema prošlosti s radikalnom željom da se sve što više ne funkcionira razgradi i stvori nešto potpuno novo. Bilo da se radi o ispitivanju performansi i očekivanja muškosti i pritisku da se „uklopi u kutiju u obliku dečka“ili proslavlja krunisanje ušuškavanjem „punog engleskog“ispred Buckinghamske palate, Shaw se može pozvati na ikonografije naslijeđenih tradicija, ali ne nemojte ih podržavati.

Na svojoj najnovijoj izložbi, Nowt As Queer As Folk (u londonskoj galeriji Guts) Shaw se ponovo osvrće na svoje korijene u ruralnom Južnom Jorkširu. Kroz niz tapiserija, skulpturalnih radova i rekreaciju tradicionalnog „dobro oblačenja“, on iskopava mitologiju seoskog života, ukorijenjenu u običaje, folklor i nesporazume. “Emisija je smještena oko mojih godina provedenih u mom rodnom gradu Harthillu u Južnom Jorkširu. Radi se o tome kako se odnosimo prema zemlji koja nas je rodila i tradicijama i ceremonijama koje su u njoj ugrađene”, kaže on za Dazed. Koristim narodne tradicije i njihov vizuelni jezik da pričam o britanskom seoskom životu i borbama odrastanja u jednom. Ne želim da održavam mit koji su ljudi stvorili o ovom maštovitom seoskom životu. Želim obilježiti i razgovarati o Britaniji sada, i stvoriti nove tradicije i ceremonije u kojima ćemo kritikovati i slaviti Britaniju, novu Britaniju.”

Nejasan običaj dobrog odijevanja - koji se ponekad naziva i "bunar cvjetanje" - uključuje odavanje počasti selu ukrašavanjem laticama, a izrazito je lokalan u Shawovom rodnom dijelu Engleske. Njegovo porijeklo je misteriozno, ali neki vjeruju da je to paganski ritual, dok ga druge teorije povezuju sa proslavom čiste vode nakon bubonske kuge sredinom 1300-ih. Za Shawa, dobro odijevanje funkcionira kao način da se raspravlja o klizanju između bukoličkih ideala pastoralnog života i stvarnosti odrastanja u suvremenom selu na sjeveru Engleske.

“Savremeni seoski život postao je daleko od idoliziranih, slikovitih, narodnih prikaza. Njegova zelena brežuljkasta brda, istorijski gradovi i bogata kultura nisu realnost koja je reprezentativna za svakodnevne Engleze i način na koji žive”, objašnjava Šo. „Mladi ljudi u ruralnim zajednicama su često marginalizovani, sa manje mogućnosti za posao, javni prevoz i loše obrazovanje. Život na selu je daleko od onoga kako ga ljudi iz gradova zamišljaju.”

U nastavku razgovaramo sa Corbinom Shawom o Nowt As Queer As Folk, izvođenju regionalnih i rodnih identiteta i stvaranju novih ceremonija nasuprot održavanju štetnih tradicija.

Šta je 'dobro odijevanje' i šta vas je privuklo ovoj tradiciji?

Corbin Shaw: 'Selo me zove, čeznem za zemljom koju sam tako dugo odbijao' nešto je iz mojih iPhone bilješki. Inspirisala me čistoća zahvalnosti zemlji i godišnjim dobima. Hteo sam da se zahvalim i prokomentarišem o selu u kojem sam odrastao. Hteo sam da pričam o ritualima i ceremonijama koje smo ja i moji prijatelji imali kao adolescentni tinejdžeri i kucali u štapovima.

Šta za vas znači dobro odijevanje i kako ste to koristili kao metaforu?

Corbin Shaw: Moj bunar je svetilište za moju porodicu. Bunar je zahvaljivanje čistoj vodi koja teče kroz doline. Bunar govori i o istoriji i o modernom Harthillu, komemorirajući likove koji žive u selu, obične ljude i njihove živote.

Moj bunar je studija za bunar koji ću obući u svom selu kod kuće. Biće povorka sa mojim barjacima koja počinje u seoskoj kući i mi odšetamo sve transparente do bunara i blagoslovimo bunar. Sav moj rad je ljubavno pismo mojoj porodici i mom domu, zaista.

Šta mislite kako se naš odnos prema mjestu, tradiciji i historiji mijenjao tokom generacija? I na koji način nam je bolje i gore?

Corbin Shaw: Ne smatram da je narod sam po sebi loš, ako se održavaju i praktikuju tradicije i ceremonije koje nisu štetne, mislim da je to u redu. Ali mislim da bih u svom razmišljanju želio da uvedem nove ceremonije u kojima se oslanjamo na stvarnu prošlost Britanije i savremenu historiju naših krajeva kao što je jama u Sheffieldu u blizini gdje sam odrastao. Mislim da je važno stvoriti ceremonije i slaviti modernu Englesku kakva je danas u ljudima koji su došli ovdje i izgradili je i zahvaliti tim ljudima i svima koji je nastanjuju

Veliki dio vašeg rada istražuje očekivanja muškosti. Kako izložba komentariše rod i muškost?

Corbin Shaw: Rad na ovoj izložbi govori o toj krizi srednjih godina, o punoljetnosti i konfuziji, o zamkama seoskog života i o propisanom životu od 'zaposliti se, nabaviti auto, oženiti se, dobiti hipoteku'. Jedno od radova u emisiji pod nazivom 'Seoski snovi teško umiru' je pjesma koju sam napisao i koja sumira moje lično iskustvo skoro napuštanja škole da bih radila s tatom i odlaska u grozne klubove u gradu vikendom. Bio sam veoma zbunjen identitetom u to vrijeme. Stalno sam pokušavao da stanem u kutiju u obliku momka.

Zajedno s drugim umjetnicima kao što su Mitch Vowles, Sam Nowell i Celeste McEvoy, čini se da ste dio grupe umjetnika koji postavljaju slična pitanja o naslijeđu. Kako biste okarakterizirali elemente koji su vam zajednički kao umjetnici?

Corbin Shaw: Ja sam ikonoklasta. Volim da uzimam britansku ikonografiju i da je ispraznim, učinim je nemoćnom i koristim moć koju ima da dovedem u pitanje njen identitet. Za mene i Sama Nowella – s kojim dijelim studio – volimo da gadimo tradicionalnu britansku ikonografiju. Kao i naš događaj koji smo održali na krunidbi – pojeli smo pun engleski sa naših komemorativnih tanjira sa stolom, stolicama i šoljom čaja ispred Buckinghamske palate.

Što se tiče ostalih velikih umjetnika na toj listi, vjerujem da svi istražujemo tradicionalne ideje muškosti, izvođačkog identiteta i želje za istovremenom asimilacijom i odvajanjem od svoje porodice. Takođe, zainteresovani smo za društveni ugovor u kojem vrednujemo robu za ono što 'izgleda' da vredi, a ne ono što zapravo vredi… nadjačavajući njenu upotrebnu vrednost, mi zajedno stvaramo sistem – koji postoji u trenutnom duhu vremena – što rezultira hijerarhijom vrijednosti koja je uklonjena iz vrijednosti rada.

I mislim da svi istražujemo brendiranje i sposobnosti brendova da projektuju identitet… brendovi koje jedan odabere nam omogućavaju određenu kontrolu nad načinom na koji nas percipiraju. Potrošnja je više od posjedovanja ili korištenja objekta – kako koristimo objekt, kako ga mijenjamo i kako se osjećamo, sve je relevantno i može pomoći u razumijevanju kako se identitet izvodi.

Kao severnjak koji živi na jugu, na koji način se vaši severni koreni osećaju važnijim sada kada ste na neki način raseljeni

Corbin Shaw: Sjever je veoma nostalgičan. I ja sam, pretpostavljam. Inficira sjever, kao bolest. Stalno gledanje unazad, a ne napred. Što vrijeme dalje prolazi, prošlost postaje sve više romantizirana i gotovo fantazijska. Oh, dobra stara vremena… Tada je bilo bolje… U moje vrijeme. Mislim da s obzirom na to da sam sjeverac, uvijek postoji osjećaj 'popunjavanja čizama koje su bile prije', što igra fundamentalnu ulogu u mojoj praksi. Uvek su postojala očekivanja od mene kao čoveka, posebno da se trudim – nešto što nosim i dan-danas, mislim da je to veoma severnjački mentalitet… Moraš da kalemljuješ, to radiš. To je teret koji stalno nosiš sa sobom i uvijek pomislim: 'Radim li dovoljno naporno? Moj stari vjerovatno radi više.”

Na koji je način po vašem mišljenju “biti sjevernjak” performativno? I na koje načine mislite da ide mnogo dublje?

Corbin Shaw: Mislim da svakodnevno predstavljamo svoj identitet, svi pokušavamo na ovaj ili onaj način proći uvježbanim očima naših vršnjaka. Osećam da stvaranje autobiografskog dela koji se odražava na moju prošlost ponekad može delovati voajeristički, ali možete odvesti dečaka iz Jorkšira, ali nikada nećete uzeti Jorkšir od dečka.

Mislim da je Grayson Perry to najbolje rekao: “Naši geni i hormoni nas vjerovatno predisponiraju da reagiramo na uvjetovanost okoline na određene načine, tako da je dio toga da smo muški ili ženstveni urođeni, ali većina onoga što smatramo spolom, vjerujem, naučeno. U vrijeme kada postanemo odrasli, većina nas je vrhunski izvođač, koji bez napora predstavlja muškarce ili žene.’

Ovaj nevidljivi autoritet pokušava da nas oblikuje u istog 'defaultnog muškarca' dajući nam svima stroga pravila o tome šta je dozvoljeno kao muškarac. Heteroseksualni muškarci ostaju unutar granica svog spola, zaštićeni električnom ogradom od straha da će izgledati 'gej' ili neautentično. Vjerujem da se muškarci oblače i da će nastupiti kao njihov uzor muškosti ili ono što smatraju pravim performansom muškosti. Biti sjevernjak može skoro postati kostim kada ste dolje u Londonu, slično kao skica Harryja Enfielda 'The Yorkshireman'.

Kakva pitanja i osjećaje želite da emisija izazove posjetiteljima?

Corbin Shaw: Želim da ljudi dovode u pitanje ove tradicije, rituale i ceremonije koje smo ugradili u britansko društvo. Jesu li zastarjeli? Šta oni ovjekovječuju? Da li oni sada govore u ime naroda Britanije? Možemo li stvoriti nove tradicije u kojima govorimo o stvarnoj prošlosti Britanije, a ne o fantazijskoj verziji? Želim da ljudi preispituju svoj osjećaj pripadnosti zemlji. Za koga je? Želim da ljudi razmisle o svojoj adolescenciji i o tome šta su radili u tim formativnim zbunjujućim godinama.