Sadržaj:
U razgovoru s Mariam Khan koja je uredila osvježavajuću feminističku antologiju, Nije riječ o burki
Nije riječ o burki je vrsta knjige direktnog naslova koju muslimanske žene u Britaniji zaslužuju. U jednom smislu, feministički diskurs brzo evoluira – pa se priča o pravu žene da nosi ono što želi ili bira ko želi da bude, čini elementarnom. Ipak, kada je riječ o feminizmu i islamu, veliki dio mainstream razgovora obojen je pretpostavkama. Mnogi se pitaju kako muslimanke odlučuju da se predstave – iako se borimo da utvrdimo da svaka žena može nositi ono što želi. Još jedna uobičajena pretpostavka je da muslimanska vjera žene stavlja na dno, kao da nas patrijarhalne kulture na Zapadu također nisu ostavile potlačenim.
Smanjenje učešća muslimanki u feminističkom diskursu o tome da li treba ili ne treba da pokriju kosu znači da je ostalo toliko toga neizrečenog. Ne radi se samo o burki. Koliko često razmišljamo o tome kako osnažiti žene u islamu da imaju ugodan, halal seks? Poglavlje Salme Haidrani u ovoj zbirci eseja ukratko se poziva na halal seks shopove koji prodaju lubrikant bez želatine i seks igračke. Jamilla Hekmoun govori o tome kako je zajednica utjecala na njenu borbu s mentalnim zdravljem u eseju pod naslovom: "Ne postoji takva stvar kao što je depresivni musliman". Drugo poglavlje, od Raife Rafiq, tvrdi da na Vennovom dijagramu ugnjetavanja crne muslimanke loše prolaze.
Sreli smo se s Mariam Khan, koja je uredila knjigu, kako bismo razgovarali o tome kako su se različita poglavlja spojila i zašto je platforma svih ovih glasova vitalna.
Kako je ovaj projekat došao do realizacije?
Mariam Khan: Postojala je zbirka okidačkih tačaka, a jedna od njih je bila moja frustracija zbog nedostatka raznolikog predstavljanja muslimanskog ženskog identiteta. Prije nekoliko godina David Cameron je rekao da su muslimanke tradicionalno pokorne i da to dovodi do radikalizacije naših sinova. Ovo gledište se zaista uvuklo u mejnstrim politiku. Na internetu je došlo do ogromne reakcije muslimanskih žena koje su u osnovi držale plakate s hashtagom TraditionallySubmissive. Bilo je nastavnika, medicinskih sestara, naučnika, takve raznolikosti koja nikada nije bila predstavljena izvan jedne priče: potlačeni smo i dopuštamo terorizmu. To je očigledno život muslimanke. Razgovarao sam sa Nikeshom Shuklom koji je bio urednik The Good Immigrant i on me je zaista ohrabrio. Želio sam knjigu koja će muslimankama omogućiti da govore pod vlastitim uvjetima, a da se o njima ne govori, o čemu god žele i da za to ne moraju prolaziti kroz bijeli filter.
Postoji li strah kod islamofobije da ovi razgovori na otvorenom, priznajući bilo kakve nedostatke, daju fanaticima carte blanche da kritikuju cijelu religiju ili kulturu?
Mariam Khan: Definitivno. Sjećam se da sam gledao propovjednike na internetu kako se rugaju feminizmu. Rekli su: 'Ovo ne uči vaša vjera'. To je toliko indikativno za njihovu privilegiju kao muškaraca da proglase da je feminizam nekako nespojiv. Oni to zapravo nisu potkrijepili gledanjem na islam. Ali tu su i kamen i nakovnjač (kao što piše Mona Eltahawy u svom eseju). Naša zajednica ne može napredovati jer nam nikada nije dozvoljeno da razgovaramo pod našim uslovima. Znate, prije nego što uskoči neki rasista kome nije stalo do bilo koga u tom prostoru ili zajednici, već otima narativ da bi cijeli islam slikao unazad ili regresivnim.
Odrastajući, šta mislite o tome šta muslimanka treba da bude?
Mariam Khan: Moje iskustvo islama je došlo kroz prizmu onoga što su ljudi gurali prema meni. Jednog dana sam razgovarao sa svojom džamijskom učiteljicom i hrabro sam odlučio da joj kažem da mrzim islam. Bila je kao 'OK'. Njena reakcija je bila toliko neočekivana jer me je pitala zašto mislim i to je bio prvi put da sam se osjećao kao da sam pozvan da imam takvo stvarno mišljenje, da mi je dozvoljeno da vodim ovu diskusiju. Govorio sam 'Ne smijem da radim ovo što moja braća rade' i sve te stvari koje su impresionirane ženama. Rekla mi je: ‘To je kultura, to nije religija’. Niko nije napravio tu razliku, to je bilo osnažujuće.
“Naša zajednica ne može napredovati jer nam nikada nije dozvoljeno da vodimo razgovore pod našim uslovima prije nego što neki rasista uskoči i otme narativ kako bi cijeli islam slikao unazad ili regresivnim” – Mariam Khan
Kada ste u feminističkim prostorima, osjećate li se kao da je vaše gledište suženo ili razvodnjeno?
Mariam Khan:Da. Postoji percepcija gledišta koje mi je dozvoljeno da imam, unaprijed stvorene ideje o tome o čemu bih mogao razgovarati. Često smo izostavljeni iz razgovora o seksu. Vidjela sam Salmu El-Wardany kako govori o (njenom romantičnom iskustvu nevinosti prije braka sa svojim bijelim dečkom iz Jorkšira) na internetu i pomislila sam – zašto nas više ne priča o seksu? To nije mala stvar, to je ogroman dio ovog svijeta. Ako su žene te posude za stvaranje života, onda imamo seks, pa zašto onda ne bismo razgovarali i o njihovom zadovoljstvu? Ovo se odnosi na toliko zajednica u kojima postoji ova sramota, tako da nisu samo muslimanke te koje se mogu povezati, ali je osvježavajuće čuti to iz naše perspektive i pogledati kako naša vjera utiče na ovo.
Dok ste sastavljali ovu knjigu da li ste hteli da uključite glasove sa kojima se zapravo niste slagali kako biste proširili diskusiju?
Mariam Khan:Jedino što sam pitao je: da li se identifikujete kao muslimanka? Morali smo imati platformu svih vrsta glasova i predstavljati ogromna iskustva. Nisam mogao uređivati knjigu misleći: 'Ne slažem se s tim'.
Kakvi su vaši osjećaji na Međunarodni dan žena?
Mariam Khan:Trebaju nam ovakvi dani da se izvučemo. Razumijem argumente ljudi koji govore: 'Zašto ovaj dan zašto ne stalno. Mislim da tu postoji svađa, ali imamo danas i zato treba da koristimo te platforme. To je šansa da se podrži rad žena koje nisu nužno poznate. Ako budemo gurali druge žene sljedeće godine, one bi mogle biti malo poznatije i redovnije pokrivene.
