Sadržaj:
Fotograf dijeli sliku iz svoje nove serije koja otkriva emocionalni krajolik stanovnika Jamajke
Rad fotografa Ivara Wigana sa sjedištem u Londonu je evokativno istraživanje zanemarenih zajednica širom svijeta. Wigan je ostavio neizbrisiv trag sa 'Bogovima', serijom u kojoj je otputovao na dubinski jug Amerike kako bi uhvatio obespravljene zajednice usred njihovog svakodnevnog života. Wigan je svoje subjekte rasvijetlio na takav način da je osudio nepravedno prikazivanje njihove ljudskosti od strane medija – djelovali su prkosni i bogoliki u svojoj otpornosti. Njegov rad je izrazito sirov i pošten – otkrivajući lični odnos umetnika prema ljudima koje fotografiše. Američka publika će imati priliku da doživi njegov rad na umjetnikovoj prvoj američkoj izložbi koja će se održati u galeriji Little Big Man u Los Angelesu kasnije ovog mjeseca.
Svježe od 'The Gods', Wigan je započeo rad na novoj seriji bez naslova, zadubljujući se još dublje u razotkrivanje ignorirane stvarnosti. Odražavajući njegova opsežna putovanja po Jamajci, novi rad otkriva visceralni pristup. Ovog puta Wigan namjerava razotkriti posljedice društvene diskriminacije – otkrivajući posljedice koje ostavljaju ožiljke na njegove stanovnike. Koristeći pejzaž na način da ispriča priču o vremenu, Wigan koristi moćan narativ kako bi publici prenio svoju umjetničku namjeru. Ovdje nam Wigan priča priču iza ranije nevidljive slike egzotične plesačice koju je upoznao, kao i prateće slike njegove predstojeće serije.
“Ovo je portret napravljen na Jamajci. Ona je plesačica iz Kingstona. Slika se zove 'Chyna'. Prošle godine živim na Jamajci gdje radim na novoj seriji. Snimao sam oko plesne kulture koja se odvija u striptiz klubovima duž sjeverne obale - Montego Bay, Ocho Rios. Ona je bila plesačica koju sam upoznao u Montego Bayu i zamolio je za snimanje. Želeo sam da napravim portret nekoga ko je u sebi sagradio svu krhkost života u getu. Rekla je da želi to učiniti. Upravo smo snimili slike u klubu. Napravio sam nekoliko snimaka i to je bio onaj koji je uhvatio njenu ranjivost. To je snimljeno na Ricoh GR1 sa Kodak 35mm filmom. Vidim nešto veoma lepo ali i tužno. Pošto je poznajem, uvek se nadam da joj ide dobro i da o njoj razmišljam kao o osobi, a ne samo kao o subjektu slike. Mislim da je divna stvar što je tako uhvaćena. Nadam se da će slika trajati zauvijek.
Na Jamajci ima vrlo malo mogućnosti – nezaposlenost je 70 posto. Jamajčani ne mogu putovati. Ova slika je dio triptiha sa druga dva pejzažna snimka – cvijeće koje raste iz betona i nebo koje se vidi kroz rezervoar. Sve tri slike su snimljene na Jamajci – cijeli svijet koji se vidi unutar geta kako gleda napolje. Kada ste iz geta na Jamajci, vidite ga samo kroz žičane ograde. Imati prateće slike oko svake od njih daje pozadinu i prikazuje narativ oko svake slike – i one će biti izložene takve.
Želim da ljudi vide život s druge strane. Želim da izađu iz svoje zone udobnosti i razmisle kakav je život kada ste s druge strane ograde rezervoara. Jamajka je veoma ekstremna jer je zemlja koja ima i nema. Bogati ljudi žive u čuvanim kompleksima i odmaralištima i potpuno su odsječeni od normalnog života Jamajke. Dakle, većina Jamajčana nikada ne vidi takav način života. Bogati i turisti koji tamo odlaze nikada ne vide pravi život. To je veoma ekstremna dihotomija.
Moj rad se fokusira na kulture koje potiču iz afričke dijaspore tako da sam snimio projekat u SAD-u na dubokom jugu i snimao sam u Africi oko plemenskih zajednica i sela u Etiopiji, na granici Sudana i Namibije, takođe, gore u Angolu. Snimao sam tamo paralelno sa putovanjima na Jamajku. Sve ove priče odjekuju jedna s drugom jer sve dolaze iz zajedničkog korijena, a to je Afrika. Jamajka je bila jedno od prvih mjesta na koje sam počeo putovati i uvijek sam osjećao da ima neobično moćnu kulturu.
“Nova serija ide dublje u zajednicu i temu – traženje smisla života i postojanja na tom mjestu i stvarno istraživanje rezultata ovog društva koje je ljude postavilo na to mjesto” – Ivar Wigan
Nijedan od mojih projekata uopšte nije politički motivisan. Odlazim tamo jer želim da istražujem i povezujem se sa ljudima na ličnom nivou. Osećam da postoji zabluda o ljudima u marginalizovanim zajednicama. Mediji stvaraju veliki strah od ljudi i zajednica u kojima je bilo nasilja. Mislim da svima koristi ako se te barijere sruše – ljudi više putuju, posjećuju jedni druge i doživljavaju život jedni drugima.
Sa 'Bogovima' sam istraživao i pronalazio svoj put. Bio je to niz kultnih portreta i grupnih snimaka na kojima sam tražio da pronađem ljude koji su bili na uglu ulice ili u striptiz klubu i da ih uzdignem do neke vrste ikonografskog statusa. Nova serija zalazi dublje u zajednicu i temu – traženje smisla života i postojanja na tom mjestu i stvarno istraživanje rezultata ovog društva koje je ljude postavilo na to mjesto. Sa 'The Gods', osjećao sam da svaka slika mora biti izuzetno upečatljiva i zapanjujuća. Sa novom serijom, usput sam se zaustavio i pogledao manje komade života i tu je uključeno mnogo mrtve prirode i pejzaža. Mislim da je važno postaviti kontekst i istoriju ljudi koje dokumentujem. Osećam da će sve ove serije koje produciram biti zauvek zapamćene.”
