Sadržaj:
Rose McGowan, Chino Amobi, Mica Levi, No Bra i Hanin Elias iz bivšeg Atari Teenage Riot-a su svi doprinijeli originalnoj muzici
Ove sedmice, Dazed slavi pojedince koji stvaraju moćnu, radikalnu protestnu umjetnost 2017. U pokušaju da ugušimo buku 2017. – politička i društvena previranja, lažne vijesti i posebni odnosi – pitali smo dvanaest muzičari da nam pošalju specijalno napravljeno muzičko djelo koje, barem njima, zvuči kao država u kojoj žive.
Odaziv je bio ogroman, sa NON-ovim Chino Amobi, Rose McGowan i No Braom koji su slali snažne tirade protiv politike i patrijarhata tog dana – njihove alternativne nacionalne himne. Mica Levi nam je ostavio naopačke poruke telefonske sekretarice, maven dronova Lasse Merhaug napravio je skoro 40 minuta košmarnog duha, a LuckyMe duo Naked povratio je desetak Caramel pločica, osnovna grickalica u njihovoj rodnoj Škotskoj.
Rezultati su u.
ROSE MCGOWAN (SAD)
Rođena u Toskani glumica, aktivistica i režiserka Rose McGowan objavila je svoj kratki film Woman's Womb u njujorškoj Un titled Space Gallery prošlog mjeseca (o tome govori ovdje). McGowan pravi muziku – sluša debitantski singl „RM486'' – i trenutno piše svoje memoare. Poslala je Dazedu "Planet 9'', strastveni monolog osvijetljen bučnom kakofonijom.
“Osjećam se kao da žene nisu bile u stanju da na pravi način oplakuju ono što znači gubiti za ovog muškarca i sve muškarce, neprestano. Ovaj se osjeća posebno zločestim, ali ono o čemu se radi je ono što smo cijelo vrijeme govorili. Sistem je namješten protiv žena. Hteo sam da dam glas našim emocijama i mislima. Razgovarala sam sa toliko žena o tome kako nismo zastupljene u medijima nakon izbora. Trans kupaonice, iako su važne, dobijaju više pokrića od sistematskog uništavanja Roe protiv Wadea koje će direktno utjecati na žene tako što će nas doslovno ubiti. Dakle, evo je, moja nacionalna himna. Planeta 9 za novo mjesto gdje smo svi sigurni i voljeni, ali se moramo boriti za ovo mjesto. Naši životi zavise od toga. Tražim da ljudi kada slušaju to rade zatvorenih očiju. Takođe se preporučuje da slušate dva puta.” – Rose McGowan
CHINO AMOBI (NE)
Chino Amobi je ogranak međunarodne muzičke kompanije NON Records iz Virdžine, sa sjedištem u SAD-u. „NON Nacionalna himna“je izvedena i snimljena uživo u Kejptaunu sa južnoafričkim duom FAKA. Dao je nekoliko izjava o projektu NON, ispod:
– Chino Amobi
MICA LEVI (UK)
Mica Levi je nesumnjivo jedan od najtalentovanijih, nepredvidivih kompozitora. Pored svog rada sa ansamblom gitara-bas-bubnjevi Good Sad Happy Bad, napisala je partiture za Jackie i Under the Skin – iskrivljeni, unatrag interpretacija gudačkih aranžmana Bernarda Herrmanna. Za svoju himnu poslala nam je broj mobilnog telefona da zazvonimo – snimljeno je kao mistična poruka telefonske sekretarice.
BEZ grudnjaka (NJEMAČKA)
Rođena u Njemačkoj i živi između New Yorka i Londona, Susanne 'No Bra' Oberbeck – koja se pojavljuje u izdanju Dazed-a za proljeće 2017. – pravi neku vrstu brkovatog industrijskog punk-elektra. “Bez nacionalne himne” je spora zezanja vođama slobodnog svijeta.
“Pesmom sam samo hteo da kažem da ne podržavam nacionalizam. I pošto nisam živio u Njemačkoj 25 godina, mislio sam da bi pjesma o tome morala biti zasnovana na glasinama i tračevima. Što me je navelo na razmišljanje o tome kako se mnoge pretpostavke o drugim nacionalnostima i kulturama obično zasnivaju na glasinama.” – Bez grudnjaka
GOLI (ŠKOTSKA)
Goli su Agnes Gryczkowska i Alexander Johnston. Oni prave industrijsku pop muziku – melodije zgnječene između čeličnih nosača. Potpisali su ugovor sa LuckyMe Records (Hudson Mohawke, Machinedrum, Lunice) i upoznali su se kao studenti u Edinburgu. Prošlog mjeseca sam ih pitao kako ide njihova himna, a Agnes mi je poslala sliku WC daske. Provela je poslijepodne snimajući sebe kako pjeva razne državne himne dok je povraćala. Rezultat je udarna, vitriolska "Spit", koju je masterirao sicilijanski harsh tehno muzičar Shapednoise.
“Nacionalizam je postao bolest. Čini se da politička moć ne počinje od vrijednosti već od uništenja vrijednosti. Živimo u svijetu u kojem se demokratija pretvara u dominaciju, a dominacija u neimenovanu, nevidljivu hegemoniju. Agresivni nacionalizam i ideju moći vidimo kao nasilne i okrutne sile. Naše državne himne više ne predstavljaju ono za šta želimo da se zalažemo.
Stoga smo im fizički začepili usta, izobličili ih i odmah ih ispljunuli. Aggie bljuje poljsku, škotsku i britansku himnu - onda smo uzeli snimak i bolesnike koji se raspadaju i još dalje ga uništili - pretvarajući ga u nešto što je postalo naše. Naš vlastiti marš gađenja, ljutnje i nemilosrdnog kretanja naprijed. U svijetu u kojem se vaša zemlja više ne zalaže za vas, morate se zalagati za sebe. United.” – Goli
GNOOMES (RUSIJA)
Gnumi su gitarista Dmitriy Konyushevich, vokal/basista Alex Pyankov i bubnjar Pavel Fedoseev. Grad Perm u Rusiji je odakle su – ta riječ se prevodi kao „daleka zemlja“, što u smislu pomaže u prenošenju njihovog ispranog, epskog pristupa instrumentalnom shoegazingu. Između sesija snimanja za njihov drugi LP Tschak! – izašli 10. marta – bend je osuđen na pet dana zatvora zbog upotrebe psihodelika, a sada se mora suočiti sa mjesečnim testovima na drogu. Njihova oscilirajuća ruska himna "Tsar Bell" je čista sintetička euforija.
“Nismo morali da pozivamo pretke da bismo stvorili našu verziju himne, to je u našoj krvi, svi simboli naše zemlje. Živeti život u provinciji je sjajna stvar. Vrijeme je ovdje stalo. Na prozoru možete vidjeti beskrajnu zimu, crkvu i neki industrijski krajolik iza. Da sumiramo, želeli smo da napravimo zvučni kolaž o životu u Rusiji. Odlučili smo da uzmemo rusku operu (da li ste znali da je Djagiljev, koji je organizovao Ballet Russes u Parizu, rođen u Permu, našem rodnom gradu?), crkvena zvona, polifoniju, tereminvoks, šum fabrika, moć mašte i mešanje ovih sastojci u nacionalni koktel koje želimo da probate!“– Gnoomes
KATE CARR (AUSTRALIJA)
Kajt Kar iz Australije pravi oskudnu, monohromatsku ambijentalnu muziku za hladna, hladna vremena. Njen mega treći album, August's I Had Myself A Nuclear Spring, snimljen je u maloj francuskoj močvari bačenoj u sjenu tornjevima nuklearne elektrane.
“Teško je uključiti sva moja brojna razmišljanja o državi Australije u jedan kratki zvuk, ali ovaj komad ima za cilj da prenese neke od njih. Djelomično, to je odraz jedinstvenog zvučnog pejzaža zemlje, koji je u centru Sidneja – u kojem sam živio mnogo godina – bio pun brbljanja letećih lisica, škripe kakadua i krika currawonga. Tek sada živeći u UK-u sam shvatio koliko je australska urbana divljina jedinstvena i koliko je glasna. Zaista ne postoji mjesto koje zvuči kao dom. Ali ovaj članak je i komentar političke situacije u Australiji i samozadovoljstva koje izaziva ekstremna privilegija i izolacija zemlje. Cijeli moj odrasli život australske vlade i ljevice i desnice zajedno su postupale prema izbjeglicama na najstrašniji i najnezakonitiji način, odbijale su podržati homoseksualne brakove i nisu ispoštovale naše obaveze kao jednog od najvećih svjetskih proizvođača stakleničkih plinova. borba protiv klimatskih promjena. Odlazeći iz Australije, vidio sam zemlju mnogo oštrije u smislu njene jedinstvenosti, njenog nevjerovatnog bogatstva i privilegija, te njene zapanjujuće samodopadnosti i arogancije.” – Kate Carr
MANA (ITALY)
Vaghe Stelle – aka Mana, pravog imena Daniele Mana – je noise umjetnik iz Torina, potpisan za izdavačku kuću Other People Nicolasa Jaara. Njegovo prvo izdanje na izdavačkoj kući, Abstract Speed + Sound EP, istraživalo je talijanski futuristički pokret kroz ispiranje industrijskog sintisajzera.
“Priroda je nezadrživa, a rijeka se susreće s branom. Ljudska raznolikost gura granice jedne nacije. Gledaju jedno u drugo u izmišljenom odnosu, poput trvenja između prirode i čovječanstva. Neukrotiva namjera je uobičajena. Zarobljeništvo je razlog, a poplava reakcija.” – Mana
LYDIA AINSWORTH (KANADA)
Lydia Ainsworth iz Toronta stvara atmosferski, suptilno ritmični sint pop. Njen drugi album Darling of the Afterglow izlazi preko Bella Uniona 31. marta
“Kanadi je potrebna značajna akcija u pravcu pomirenja dugo potiskivanog m altretiranja djece i porodica starosjedilaca od strane rezidencijalnog školskog sistema. Danas je naša vlada prepoznala užasnu istoriju i stanje koje se nastavlja, a sada da vidimo mogu li se Trudeauove svilenkaste riječi provesti u djelo.”
HANIN ELIAS FEAT. ELEKTROSEKSUALNO (SIRIJA)
Osnivački član MTV gen digi-punk agitatora Atari Teenage Riot, Hanin Elias sada objavljuje muziku pod imenom Fantome, a prošle godine je sarađivao sa francuskim producentom Electrosexual na masovnom seksu i smrti, “Hold Me”. Rođena je u Siriji prije nego što se preselila u Rhineland-Pfalz, Njemačka.
“Napravio sam himnu nostalgije, nade i otpora apokalipsi, vezano za moju domovinu Siriju. Himna nema riječi. Nema više riječi. Samo duh. Sirija – zemlja koja je bila na listi za geopolitičku dobit i destabilizaciju. Zemlja koja se osjeća ostavljenom i izdanom od medijskih laži i jednostranog narativa zapadnih vlada. Cijeli moj život bio je posvećen pjevanju, pisanju i vrištanju o politici. Promjena i pobuna su bili moja svrha, ali te stvari su u posljednje vrijeme opljačkane i korištene. 1984. postaje užasno stvarna. Bez obzira ko je na vlasti u SAD-u, oni samo nastavljaju putem, marioneta pred njima je rečeno da krene. Svi su u istom klubu… Sve to vodi kontroli i globalizaciji.” – Hanin Elias
LEILA BELA (SVIJET)
Rođena u Iranu i sa sjedištem u Teksasu, Leila Bela stvara gustu avangardnu noise muziku – pogledajte njeno debitantsko izdanje, konceptualni LP od 65 pjesama Angra Manyu. Ona vodi eksperimentalnu francusko-američku muzičku izdavačku kuću Ellahy Amen Records.
“Odabrao sam da snimim ovu numeru u sirovom obliku samo sa kompjuterskim mikrofonom, kako bih pokupio svu buku i frekvencije oko sebe i pokazao stanje haosa i konfuzije u kojem se nalazimo. Imao sam sa muškarcima u svom životu i moj problem sa svim ljudima na vlasti danas. Ne vjerujem u države, granice ili muške vladare! Vjerujem da nam je potrebna jedna ženka koja će svima njima vladati kao u davna vremena u Perziji kada su vladali moji ženski preci. Mislim da su svi ljudi, bez obzira na rasu, genetski modifikovani od strane naprednije vrste, Anunakija, da budu radni konji i nikada nisu trebali da budu na vlasti. Postoji razlog zašto pčele i mravi imaju kraljice, a ne kraljeve.” – Leila Bela
LASSE MARHAUG (NORVEŠKA)
Metal i mračni ambijent muzičar Lasse Marhaug sarađivao je sa Sunn O))), Jenny Hval i Merzbowom. Napisao je ovaj epski, nevjerovatnih 37 min+ opus dronova za svoju rodnu Norvešku.
“Nacije su definisane granice postavljene da zaštite privilegovane ljude od manje privilegovanih ljudi. Državne himne su kolektivni snovi tih nacija izraženi muzikom. Ali, snovi se lako mogu pretvoriti u noćne more. Ne izgledamo uvek onako kako želimo. Dobre namjere mogu dovesti do katastrofe. Ovo je moja prerada norveške himne „Ja vi elsker dette landet“(što u prevodu znači: „Da, volimo ovu zemlju“). Originalna himna je napisana mnogo prije nego što je Norveška postala jedna od najbogatijih zemalja svijeta zbog vađenja fosilnih goriva, tako da osjećam da je vrijeme za ažuriranje. Ovo je distopijska verzija Norveške koja se utapa u lavini prirodnih katastrofa uzrokovanih količinom nafte koju smo ispumpali u svijet. Nije nešto čime bismo se ponosili – i nadam se da će se ova verzija za jednu generaciju osjećati zastarjelom i smatrati reliktom iz vremena kada jednostavno nismo znali šta radimo.” – Lasse Marhaug
