Sadržaj:
Nakon godina divljenja – i nošenja – kultnog Chucka Taylora, dizajner je konačno dobio priliku da se upusti u to
“Imam veoma dugu istoriju sa Converse-om. Nosio sam – nosim – Converse cijelo vrijeme,” kaže Jonathan Anderson. “Kada sam prvi put otišao na univerzitet u Washingtonu postao sam potpuno opsjednut Jamesom Deanom do te mjere da je to bilo smiješno. Pročitao sam svaku knjigu o njemu, bio sam u dramskoj školi i bio sam u svim predstavama koje je radio prije nego što je postao holivudska ikona. Možete pogledati američku kulturu kroz taj jedan lik, i očigledno je da su Converse povezani s tim.”
J. W. Andersonova nova saradnja sa Converse-om je nešto što jasno znači mnogo za briljantno cerebralnog dizajnera. Glitter Gutter kolekcija je najnovija saradnja za dobitnika nagrade – koji također dizajnira za Loewe – i vidi koliziju Andersonovog neograničenog modnog znanja i istinskog obožavanja Conversea. Njegova burna banka kulturnih referenci eksplodira u kolekciju koja je očito za njega ostvarenje sna.
“Sjedili smo na probi, a ja radim sa stilistom po imenu Benjamin Bruno, i pokušavali smo smisliti šta ćemo raditi. Par antilop je verzija mene, ali šljokice su kao i druga strana mene. Imao sam ideju da nečemu dodam glamurozni aspekt, ali na neki način Džona Votersa. Pomalo John Waters, pomalo Pierre et Gilles, postaje savremen kroz svoju vrstu slatkoće. Uvrnuto je.”
Anderson mnogo govori o tome kako će njegov novi Converse od antilop i svjetlucavih boja izgledati nakon jedne, dvije ili tri godine korištenja: i ta subjektivnost je toliko uzbudljiva kada je u pitanju nošenje i rad s ovim klasicima dizajna. Za dizajnera čije su nas kolekcije provele kroz bezbroj različitih kulturnih kodova i umjetničkih utjecaja, ali se često pojavljivale nakon finala kako bi mahale u paru Chucks, sa sigurnošću se može reći da je Hee u predanoj vezi sa Converse.
“Moć nečega poput Conversea je u tome što vas podsjeća na nevjerovatne trenutke. Mislim da cipele to rade posebno - jer su senzorne. Cijela moja stvar s Converseom je da kao cipela, kao ikonografija, postaje ti. Zadržao sam svaki par koji sam ikada imao, koji sam ikada nosio: imam oko 40 pari. A neki od njih su istrošeni, ali sami po sebi postaju konceptualni objekti. Postoje parovi od kojih se nikako ne bih mogao rastati, jer me podsjećaju na različite periode. I mislim da je to ono što je Converse – nešto poput vinila – nikada ne može nestati. Ja vjerujem u njih. To je kao bijela majica.” Ali ne radi se samo o ovoj banci ličnih uspomena, tokom našeg razgovora, Anderson pruža sažetu istoriju više subkultura, sve sa zajedničkim Converseom.
„Nema mnogo predmeta u životu koji u konačnici predstavljaju kulturu mladih, znate? Oni, za mene, predstavljaju ovaj trenutak 50-ih i 60-ih godina kada su ljudi postali opsednuti američkom kulturom – muzikom, načinom na koji su se ljudi oblačili, Džejms Dinom, Merilin Monro. Danas je skejtbord postao novi Birkin – nalazimo se u veoma čudnom trenutku – dok je skejtbord bio ta neverovatna, podzemna stvar. Onda u Londonu, koliko puta sam vidio Converse u Camdenu s ovčjom kožom i šiljkom je nekako izvanredan. Možda sam se preselio u London u jednom čudnom trenutku, ali to je bio trenutak kada je Hedi Slimane bila velika stvar u Dioru, a postojali su ovi fantastični noćni klubovi. Bio je to prvi put da je moda postala više vezana za kulturu mladih – Hedi je radila sa muzičarima, Babyshambles, takve stvari. Mogli ste da kupite veoma uske farmerke, a da biste skinuli veoma uske farmerke, trebalo vam je nešto sa veoma uskim gornjim delom na cipeli – a Converse je bio savršen visoki top.”
Pa šta radite kada se dočepate savršenog visokog vrha? Pa, za Andersona je rad sa Converse-om bio prilika da pobjegne od vlastitog rada u svijet u kojem je morao dodati svoje gledište jednom od najvažnijih dizajna koje je svijet ikada vidio. „Kada je u pitanju saradnja, to je veliki proces: a) zato što je to puno posla, i b) to mora biti nešto čime ste opsjednuti. Ali oni imaju najbolje dizajnerske timove na svijetu – tako da radite u vrlo dobrim rukama. Jer ponekad su najjednostavnije stvari i najzahtjevnije stvari. Kao i šljokice: morate nabaviti pravu vrstu šljokica koje će se nositi, koje će biti dobro izrezane. Lista se nastavlja. Čak je i samo određivanje balansa boja i sličnih stvari bilo fantastično – za mene je to bilo kao laboratorija, možete hibridizirati sve ove stvari.”
Dizajn direktor Conversea, Matt Sleep, u potpunosti odražava Andersonove osjećaje. „Mislim da prije svega počinje s činjenicom da postoji istinska strast prema njemu s nama i Converseom – on očito veliki nosi Converse, oduvijek smo to znali i voli Converse od kad je bio dijete,” kaže nam. “Mislim da smo to mogli vidjeti, a također imamo puno poštovanja prema onome što on radi u modnoj industriji. A to je za nas ključna stvar i ključni dio identiteta koji želimo tražiti u svakoj saradnji. To je ta ljubav i ta ravnoteža između mjesta gdje se njegova estetika i naša estetika mogu susresti, spajajući naša dva brenda – sukobljavajući ih: kultura mladih se susreće s visokom modom i prelijepom mješavinom koja proizlazi iz toga.”
U svijetu u kojem su kolaboracije postale središnje za uspjeh brendova, čini se da su Converse i J. W. Anderson više od prave kombinacije. Nakon razgovora s oba dizajnera, oboje su nevjerovatno uzbuđeni zbog toga kako izgleda konačni proizvod. Za Andersona je jasno da je ovo partnerstvo bilo rad i ljubavi i opsesije. “Mislim da se svi sjećaju da su dobili svoj prvi par Converse. Sjećam se kad sam kao dijete dobio svoj prvi par, u crvenoj boji, a onda sam imao par američke zastave – sjećate se tog trenutka. I opsjednut sam tim citatom, koji je rekao Yves Saint Laurent, a to je "Volio bih da sam izmislio plave farmerke." Za mene je Converse takav: volio bih da sam ga dizajnirao.”
Sada ima, i prekriveni su šljokicama.
