Sadržaj:
Glasveški umjetnik, čija lista obaveza uključuje 'pišanje' i 'ljudsko srce', otkriva zašto mu nije smetalo da glumi tvrdog momka
David Shrigley je stigao u Glasgow 1988. godine, “oduševljen idejom da studira umjetnost tri ili četiri godine”. 26 godina kasnije i Shrigley je sada proslavljeni umjetnik širom svijeta, i još uvijek živi u Glasgowu.
Čuven po svojim dječjim crtežima potkrijepljenim uvrnutim, ali urnebesnim pogledom na svijet, počasni Škot je također napravio animacije za Pringle, pop video za Blur, albume s izgovorenim riječima, skulpture plišanog terijera koji drži "I 'm Dead” plakat i palac visok 10 metara, koji će biti otkriven na postolju Trafalgar Squarea 2016. Ranije ove godine, plodni umjetnik nominiran za Turnerovu nagradu čak je našao vremena da redizajnira londonski restoran Sketch, sve do šoljica i tanjurići.
Sljedećeg mjeseca će biti objavljena knjiga Weak Messages Create Bad Situations (“luda knjiga stočića za kafu, sva crno-bijela”) i otvaranje velike izložbe u Australiji („Malo je čudovište i Nisam još završio!”). U čast drugog u nizu proslava ponovnog pokretanja Pringleovog veoma voljenog i dugogodišnjeg Bulletin Magazina, Shrigley pronalazi miran kutak u svom studiju da razmišlja o tome da li je Glasvežanin, a ne misli na ono što kažete i filmove Bena Stillera…
Kakav je bio vaš prvi utisak o Glasgowu?
David Shrigley: Nisam mogao razumjeti ništa što je bilo ko rekao prvih šest mjeseci! (Smijeh) Moj intervju u Umjetničkoj školi bio je prvi put da sam bio u Škotskoj. Delovalo je zaista uzbudljivo i egzotično… sva ta izbledela viktorijanska veličina, a sama zgrada Umetničke škole je prilično spektakularna. Odrastao sam u Leicesteru, koji nije arhitektonski značajno mjesto, tako da je arhitektura Glazgova imala veliki uticaj na mene. Takođe, odlazak u umjetničku školu u Glasgowu bio je prvi put da sam ikad otišao od kuće, tako da sam ostao budan do kasno jer sam mogao – jer moja mama nije bila tamo! – i ustao jako kasno. Prve zime kada sam bio tamo, mislim da nikad nisam vidio dnevnu svjetlost.
Da li ste usvojili neke škotske osobine?
David Shrigley: Pa, preselio sam se u Škotsku kada sam imao 19, a sada imam 46 godina. Živio sam u Škotskoj duže nego što sam živio u Engleskoj do te mjere da mi Engleska sada izgleda drugačije mjesto. Mjesto u kojem sam odrastao u Leicesteru mi više ne zvoni na emotivna zvona kada se tamo vratim. Nekako se sjećam stvari, ali moja sjećanja su sjećanja na boravak u Glasgowu. Dakle, sada sam valjda Glasvežanin… i moram imati taj Glasvežanin senzibilitet.
Kakav je to senzibilitet?
David Shrigley: Mislim da postoji određeni mrak na zapadu škotskog smisla za humor. Ali ja sam umjetnik i živim u otmjenom dijelu grada: West End u Glazgovu je prilično boemsko, bogato mjesto u odnosu na ostatak Glazgova, tako da sam, iako sam Glasvežanin, veoma zapadnjak. Znate, ja idem da gledam Patrika Thistlea u subotu – fudbalski tim na West Endu – dok ako dolazite iz East Enda možete otići i vidjeti Celtic, što je sasvim drugačija ponuda (Smijeh). Nikada nisam težio ka autentičnosti radničke klase. Uvek sam težio da napustim svoje skromne korene i pokušam da postanem boem… Ne pokušavam nikoga da zavaravam, tvrd sam momak. Prilično sam sretan što sam ponce!
Koliko vam je bilo važno crtanje kao djetetu?
David Shrigley: Uvek sam se vrlo lako mogao zabaviti. Bio sam jedno od one djece kojoj nije bilo potrebno puno zabave. Prazan list papira i malo olovaka bili su sasvim dovoljni. Oduvijek sam volio crtati i praviti stvari… to mi je uvijek bila zabavna aktivnost i to je moja zadana postavka.
Da li je sada više kao na poslu?
David Shrigley: Mislim da kada postoji neko ko će doći i odnijeti crteže u ponedjeljak, a vi još uvijek imate 20 crteža da uradite to ometa uživanje od toga – i to je situacija u kojoj sam trenutno! Ali, u suštini, trenutak kada radim i dalje je trenutak kada se osjećam najslobodnije u oku oluje koja me okružuje. Osećam se veoma mirno kada radim, to je za mene veoma meditativna i katarzična stvar.
Možete li bilo gdje crtati?
David Shrigley: To je vrlo prilagodljiva aktivnost. Kada putujem imam mali list papira na sebi i ako sam u poslovnoj klasi onda mogu da crtam… a ako nisam u poslovnoj klasi onda samo gledam filmove Bena Stillera kao i svi drugi! (Smijeh) Ali, da, u stanju sam da radim na različitim mjestima i to je ljepota izrade crteža za razliku od skulpturalnih radova: možete otići negdje drugdje. Trenutno imam veliki studijski prostor i imam veliki papir - visok 150 cm - i slikam slike na papir jer mi je dozvoljeno da pravim nered.
Čemu služe ovi veliki komadi?
David Shrigley: Oni su za izložbu u Melburnu u Nacionalnoj galeriji Viktorije, koja se otvara sredinom novembra. Napravili su sve okvire unaprijed kako bih imao što duže vremena za rad. Kutije su napravljene, ramovi su napravljeni… jedino što još nije napravljeno su sami radovi!
Kako započeti novi posao?
David Shrigley: Sklon sam pisati liste stvari koje bih baš volio da napravim, ali nemam pojma kako će se riješiti. Obično su to lista vrlo banalnih stvari: na primjer, dvije stvari na mojoj listi danas su riječi "pišanje" i "ljudsko srce". Ta dva uputstva ću protumačiti kako smatram potrebnim. Nešto će se na kraju dogoditi, ali mnogo toga se odbaci pa se trudim da ne vršim nikakav pritisak na jednu određenu sliku. Ako nešto pravite i znate da postoji velika vjerovatnoća da će to biti bačeno, to vam daje mogućnost da napravite nešto što nije izmišljeno. Pa, to je strategija.
“Sklon sam pisati liste stvari koje bih baš volio da napravim, ali nemam pojma kako će se same riješiti. Obično su to spisak vrlo banalnih stvari: na primjer, dvije stvari na mojoj listi danas su riječi 'pišanje' i 'ljudsko srce' - David Shrigley
Je li glas u vašem djelu vaš ili izmišljen lik?
David Shrigley:Mislim da je to mora da je izmišljen lik jer većinu stvari koje kažem zapravo ne mislim. Govorim samo iz zabave. Ne pokušavam reći ništa konkretno. U stvari, dosta vremena govorim suprotno od onoga što zapravo mislim. Oni nisu ni na koji način autobiografski i ni na koji način ne odražavaju moja osjećanja o svijetu… Ali, opet, pretpostavljam da moraju jer sam ih napravio (Smijeh).
Kako želite da ljudi reaguju na vaš rad?
David Shrigley:Ne razmišljam previše o tome – mislim da nije od pomoći. Mislim da ti se rad mora svidjeti prije nego što možeš očekivati da će se nekom drugom svidjeti. A moj rad koji mi se sviđa obično su djela za koja nisam baš siguran: zanimljivi su, zanimljivi i djeluju duboko, ali nisam sasvim siguran na šta misle. Pretpostavljam da me zanima proklizavanje značenja gdje riječi ne opisuju sasvim slike, a slike ne ilustriraju riječi.
Da li ikada patite od kreativne blokade?
David Shrigley:Imam uspješnije i manje uspješne dane, ali ne dozvoljavam sebi da imam kreativne blokove jer ne prestajem da stvaram. Ponekad napravim stvari koje nisu baš dobre, ali moja pravila nalažu da to ipak napravim i čini se da samo takav stav funkcionira. I dalje radim čak i ako ne želim. Nekako se na kraju nešto desi.
