Sadržaj:
Dok čikaški reper dostiže svoju muzičku metamorfozu u vrijeme rasnih tenzija na njegovom pragu, on govori o mentalnom zdravlju, Twitteru i muzici kao snazi za društvene promjene
Vic Mensa se lagano kretao kroz stilove, lirski sadržaj i saradnike. Od pulsirajućih, zlokobnih basova Kanyeove saradnje „U Mad” do klupskih pesama „Down On My Luck”, reper rođen u Čikagu izgleda da je dostigao tačku muzičkog mira u pravo vreme.
'Mir' je možda pogrešna riječ, jer Mensa je na čelu političkog i muzičkog raskrsnice. Mensa kanališe bijes i strast generacije koja tačno zna ko im čini nepravdu i šta će učiniti u vezi s tim, a istovremeno okreće kritičko sočivo na sebe. Njegov najnoviji EP, There’s Alot Going On, prati rasnu napetost u Americi s onim na njegovom vlastitom putovanju sa mentalnim zdravljem, sukobima u zajednici i drogama, a njegovo umjetničko djelo prikazuje Mensu s metom na grudima. U međuvremenu, nedavna pesma „Free Love“(ispuštena u junu zajedno sa vikendom ponosa u Njujorku i Čikagu) uključuje Le1f, Halsey, Lil B i Malika Jusefa, a napravljena je nakon što mu je član porodice rekao da je čudna.
Iako ima samo 23 godine, Mensa istražuje snagu njegovog glasa i njegovih postupaka: nedavno se povukao sa nastupa kada je neko mesto tvitovalo rasistička osećanja, a reakcija je zatvorila mesto. Njegov EP je dostupan za besplatno preuzimanje ako se registrujete za glasanje, a on je lupao po pločniku sa svojim vršnjacima kako bi dokazao da su životi crnaca važni. On dokazuje da se promjena ulične svjetiljke može dogoditi na ulicama Baton Rougea, slobodnim stilom ili tvitom od 140 karaktera.
Tokom svoje posjete Londonu, Dazed je razgovarao s mladim umjetnikom koji se tako slobodno preselio iz života benda i ulica Čikaga na Roc Nation i svjetske pozornice, oblikujući američku društvenu promjenu i pronalazeći muziku kao njegovog krajnjeg kreatora.
Dakle, svirali ste u UK, sa Wireless-om kao međunarodnim debijem vašeg EP-a, There’s Alot Going On
Vic Mensa: To je bilo stvarno ludo, desilo se da je bilo usred mnogo previranja kod kuće, ali osjećam se kao da je cijeli svijet tugovao. Napravio sam članak u kojem sam pročitao spisak imena u čituljama uključujući Altona Sterlinga, Phillanda Castillea, Erica Garnera, Mikea Browna, Tamira Ricea, sve do Emmett Till-a prije nego što sam odsvirao “16 Shots”. Droga je biti preko bare i vidjeti da još uvijek odjekuje.
A "16 Shots" je prilično lična priča za vas, zar ne?
Vic Mensa: Laquan McDonald je bio srednjoškolac, star 17 godina, koga je policajac u Čikagu ubio dok je odlazio. Ubacio je 16 krugova u njega, a grad je zadržao video snimke godinu dana kako ne bi poremetio reizbor (kampanju) gradonačelnika Rahma Emanuela. Čuo sam za oslobađanje i otišao na sljedeći let tamo. Policija se više borila protiv nas nego mi protiv njih. Hapsili su ljude, žene od pet stopa nazivali 'kučkama', prikovali ljude biciklima i palicama. Inspirisalo me je da pišem.
“Neki umjetnici koji ranije nisu progovorili sada pronalaze svoj glas jer ih je odbojno ignorirati. Igrate ulogu u poboljšanju stvari ili ih pogoršavate” - Vic Mensa
Mora biti teško emocionalno i fizički izaći na kraj kada se ovi pokreti dešavaju. Kako to kanalizirate u svoje pjesme, budući da ste tako bliski?
Vic Mensa:To mi je veoma prirodno; Osećao sam se veoma blizu svega toga. Laquan je mom najboljem prijatelju bio kao mlađi brat. U slučaju Mikea Browna ili Tamira Ricea, znate da su sve ovo djeca koja izgledaju kao ja na slici. Usmjeravanje borbe s kojom se oni i njihove porodice suočavaju čini mi se organskim. Trudim se da završim pesme u jednoj sesiji, samo da potpuno prirodno izrazim ideju. Napisao sam “16 Shots” i na kraju radio na njemu još mjesec ili dva, samo što sam bio potpuno ispravan.
Dakle, postojala je šema da ako se ljudi registruju za glasanje mogu dobiti vaš EP besplatno. Zašto povezivati glasanje sa vašom muzikom?
Vic Mensa:Klinac po imenu Nick koji radi sa mnom pokazivao mi je staru DIY punk TV emisiju pod nazivom Zašto biti nešto što nisi? koji su kreirali mailing listu i oni bi poslali video svoje vrste anti-MTV emisije da podijele svoju poruku. Upravo sam imao ideju da povežem registraciju birača sa njom i sprovedem svoju poruku: stavljanje moći u ruke slušaoca, jer moja muzika izaziva strukturu moći koja je često pokvarena..
Da li mislite da je na muzičarima da društveno i politički mobiliziraju ljude?
Vic Mensa:Mislim da je to na ljudima kojima je stalo. Stalo mi je - na meni je. Neki umjetnici koji ranije nisu progovorili sada pronalaze svoj glas jer ga je odbojno ignorirati. Vi igrate ulogu u poboljšanju stvari ili ih pogoršavate. Muzika – posebno rep – je jedan od, ako ne i najvećih medija koje crnačka zajednica ima da unapredi svoje mesto u društvu i da se oslobodimo, tako da mislim da u rep muzici postoji odgovornost, ali ne pretpostavljaju svi to jer nije svačija put.
Šta mislite da je sljedeće za pokret Black Lives Matter – gdje to ide odavde za vas?
Vic Mensa:Pokretu Black Lives Matter potrebna su specifična rješenja, poput zakona, uspostavljanja nezavisne policijske organizacije za reviziju, nečega izabranog što može pomjeriti iglu bliže osudama i 100 posto odgovornost policije. Činjenice, video snimci i bdijenja pokazuju da su crnci krivi dok se ne dokaže da su nevini. Svako ima odgovornost i naša zajednica ima probleme, ali kada se borimo jedni protiv drugih, to je označeno kao zločin crno na crno, a mi smo nasilnici i ubice – kada belo dete ode i puca u školu, to nije zločin belo na belo, mentalno je bolestan i zaveden.
“Black Lives Matter nije pokret koliko je to istinita, naglašena izjava; očigledna istina” - Vic Mensa
Nedavno ste povukli emisiju sa mjesta u Detroitu (Populux) zbog tvitanja rasističkog osjećaja, a mnogi drugi umjetnici su slijedili njihov primjer
Vic Mensa:Većina svijeta je zaista rasistička i Amerikanci se samo razotkrivaju alarmantnim stopama. 'Učinite Ameriku ponovo velikom' je 'Učinite Ameriku ponovo bijelom'. Populux me je povrijedio jer Black Lives Matter nije pokret koliko je to istinita, naglašena izjava; očigledna istina. To će povrijediti njihove džepove i to dolazi do korijena sranja, utičući na taj fiskalni tok 'jer to je ono što ljudi poštuju u odnosu na tijela.
Također se dotičete više ličnih borbi: vaših iskustava s nevjerstvom, mentalnog zdravlja. Bilo kojem umjetniku je teško ući u veoma mračne borbe, kako se izvodi sa stvarima koje su blizu kosti?
Vic Mensa:Pisanje o bolnim trenucima u mom životu je moj način da se pomirim s njima. Dakle, kada sam snimao pesmu “There’s Alot Going On”, bilo je skoro kao da ne lupam toliko u mikrofon već u ogledalo. Znam da ako je droga ili važno, to me čini emocionalnim, naježim se, plačem. Stvaranje muzike znači pronalaženje mene, više od vašeg prosječnog rep sranja i hvalisanja da dobijete novac. Ovisnost o drogama mi je bila jedna od najtežih stvari koje sam prevladao. To je značilo da nisam mogao napisati pjesmu prije mjesec dana jer sam još uvijek bio na dnu. To je bila izjava sama po sebi da sam čak mogao staviti olovku na papir. Impresioniram sebe kada pronađem bisere mudrosti i stvari koje bih mogao izjednačiti sa pisanjem filozofa koje sam čitao, poput Jamesa Baldwina.
Kako je nastala “Free Love” sa Halsey, Le1f i Lil B?
Vic Mensa:Član moje porodice rekao mi je da se identificirala kao queer. Uvijek sam podržavao gej brakove i ljude koji rade ono što misle da je ispravno, ali je bila potrebna ta lična veza. Hteo sam da pričam o tome kroz muziku, ali u početku nisam mislio da zvuči tako sveže. Poppy Beats su me naterali da mu se vratim i napisao sam stih. Moj direktor svjetla, koji je homoseksualac, rekao je 'Ovog vikenda je parada ponosa, ovo bi trebalo da ugasiš.' Odakle sam ja, otvoreni homoseksualizam nije bio dio mog odgoja. Nisam imao gej prijatelje, to je mršteno među mladim crnim muškarcima u gradu, tako da sam morao da se odlučim samo da se udobno smestim. Bilo je ludo kada smo nastupali u ovom gej klubu u Čikagu, negde za koje sam sa 15 mislio da nikada neću biti. Bila je dobra zabava.
“Nisam se osjećao rasno kad sam bio dijete jer je moja mama bjelkinja, a tata Afrikanac. Mene crna deca nisu u potpunosti prihvatila, ali tada bih bio jedini koga bi izbacili iz prenoćišta sa svom belom decom” - Vic Mensa
To je proces koji je u toku, posebno kao mladog umjetnika, za učenje. Uz koju muziku si odrastao?
Vic Mensa:Odrastao sam uz mnogo rok muzike kao što su Nirvana, Guns and Roses, Smashing Pumpkins, Jimi Hendrix; moja mama je slušala džez poput Džona Koltrejna i Majlsa Dejvisa. Moj ujak je poznati afrički highlife muzičar iz Gane, pa bih slušao Highlife i World music. U hip-hop sam se upustio tek kasnije.
Kako je bilo odrastati u Čikagu, ali imati taj ganski uticaj?
Vic Mensa:Nisam se osjećao rasno kad sam bio dijete jer mi je mama bijelka, a tata Afrikanac. Mene crna djeca nisu u potpunosti prihvatila, ali tada bih bila jedina koja bi bila izbačena iz prenoćišta sa svom bijelom djecom. Nekada sam samo želeo da budem jedno ili drugo. Kada sam napunila 12 godina, počela me m altretirati policija i ljudi me se plaše, iako sam malo dijete i svi misle da pokušavam ukrasti kinesku prodavnicu kozmetike. Rekao sam 'Ok, ja sam crnac', a onda sam potrčao s tim, i drago mi je 'jer volim crnce. Crni Amerikanci su samo jedna od najzanimljivijih, najkreativnijih, zapanjujućih rasa na Zemlji. Toliko komada moderne pop kulture ima porijeklo iz afroameričke kulture.
Nedavno ste razjasnili komentare koje ste dali o Justinu Timberlakeu i kulturnom prisvajanju, ali osjećaj o tome da mejnstrim kultura kooptira sa crnačkom kulturom i dalje je tako rasprostranjen
Vic Mensa:Bilo je dosta medijskih manipulacija, ali se toliko toga dešavalo u crnačkoj zajednici i mislim da bi umjetnici koji rade sa toliko crnih umjetnika trebali koristiti njihovu platformu za podršku. Ljudi slušaju moju muziku, a onda imaju hrabrosti da se pomaknu na Black Lives Matter. To je kao da gledaju košarku i kažu 'Ma, oni su košarkaši, oni ne razmišljaju o tome da su stvarno crnci' i tako nas vide kao muzičare, gdje naša borba nije tako eksplicitna. Justin je tvitovao nešto o Altonu Sterlingu pa mislim da me je možda čuo. Ipak, nikada nije bilo ništa prema njemu.
Šta mislite o nijansama društvenih medija? To je mobilizirajuće oružje, ali i nešto što desenzibilizira mnoge ljude
Vic Mensa:Mislim da društvene mreže guraju građanska prava dalje od svega od Martina, Malcolma i Hueya 60-ih godina – to čini stvari nepobitnim. Ne možete nam reći da je Alton Sterling povukao pištolj na policiju. Ne možete nam sada vrtjeti tu priču i ne možete nam reći da je Philando Castile zaslužio da bude upucan pred svojom djevojkom i kćerkom u njegovom autu. Mislim da to ponekad može biti malo štetno jer (stvari) postaju trendovske i prolazne teme, ali mislim da je dobro mnogo više od lošeg u odnosu na ovaj pokret.
“Mislim da društveni mediji guraju građanska prava dalje od svega od Martina, Malcolma i Hueya 60-ih godina – to čini stvari nepobitnim. Ne možete nam reći da je Alton Sterling povukao pištolj na policiju” - Vic Mensa
Postoji li mala razlika između vaših starijih stvari i onoga što dolazi sa sljedećim albumom?
Vic Mensa:Dolazi ove godine; iznosi oko 70 posto. Narativ je tu, ali ja prilagođavam. Uzbuđen sam jer sam sastavljajući EP znao manje-više kako će ljudi težiti: “16 Shots” i “Shades of Blue”. Nema pravih pjesama za žurke, sve je do srži. Drago mi je čemu su ljudi težili; Znam da idem u pravom smjeru. Mislim da više ličim na svoja prva izdanja nego između njih. Sa 16 godina, uvek sam repovao o sranjima koja sam video kroz prozor u Čikagu, ali sada imam više iskustva. Tada sam pričao o sjebanim djevojkama u životu, a valjda to radim i sada. Mislim da nemam sklonosti prema tragediji, tu ima i komedije, ali je teška.
Kakav je plan kada se vratite kući?
Vic Mensa:Što pre u Baton Rouge. Zato idem kući, htela sam da budem ovde sve vreme, ali morala sam da skratim. Sladak sam zbog toga, ali moram da dodirnem zemlju.
